Radio Bosanska Krupa

Žene najčešće žrtve porodičnog nasilja

Nasilje u porodici je sve češća pojava, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u cijelom svijetu. U najvećem broju slučajeva, žene i djeca su najčešće žrtve porodičnog nasilja.

Ne postoji pojedinačan uzrok kojim se može objasniti zašto muškarci ( u manje slučajeva žene) zlostavljaju svoje partnere. Faktori koji su najuže povezani sa porodičnim nasiljem su mladost i odrastanje i nasilnika i žrtve ( period od 18 do 30 godine života), niski prihodi, odrastanje u nasilnoj porodici, konzumiranje alkohola ili droga, nezaposlenost, seksualna frustracija i nezadovoljstvo poslom. Takodje, nijedna pojedinačna karakteristika ličnosti ne dovodi do nasilnog ponašanja, ali je primijećeno da počinioci nasilja u najvećem broju slučajeva pate od asocijalnih poremećaja ličnosti. Osobe sa ovakvim poremećajima imaju smanjenu sposobnost osjecćnja krivice, tuge ili griže savjesti. Patrijarhat je povezan sa subordinacijom i potčinjavanjem žena. Nasilje je često institucionalizovano ili ugrađeno u društvene strukture, kao sto je slučaj sa tradicionalnim običajima i zakonima koji dopuštaju muškarcu da fizički kažnjavaju svoju suprugu. Patrijarhalno uređenje doprinosi slabom ekonomskom statusu žena, što ih stavlja u zavisan položaj u odnosu na muškarce. Ovakva zavisnost stvara pogodne uslove da se žena uplete u nasilnu vezu i otežava joj izlazak iz iste.

Sigurna kuća u Bihaću Žene sa Une, dugi niz godina pruža pomoć i utočište ženama i djeci koja su žrtve nasilja. U toj Sigurnoj kući, u protekloj godini nije bila nijedna žena žrtva nasilja koja je tu boravila u protekloj godini, ali je bilo iz naših susjednih općina - kazala je koordinatorica Sigurne kuće Žene sa Une, Majda Pečenković.

Porodično nasilje najčešće sprovodi muškarac nad ženom, a dešavaju se i obrnute situacije. Uopšteno govoreći, žrtve nasilja su slabiji; dakle, žene, djeca i stariji ljudi. Nasilnik djeluje tako što sprovodi psihičko i/ili fizičko nasilje nad ženom i djecom. PSIHIČKO NASILJE kroz verbalnu manifestaciju podrazumijeva vrijeđanje; vikanje; prijetnje; izgovaranje ponižavajućih kritika ili zabrana, te ismijavanje. Tako to počinje, a nastavlja se psihičkim terorom, odnosno, kontrolisanjem vašeg kretanja (kroz vrebanje i špijuniranje); prisluškivanjem vaših telefonskih razgovora i preturanjem po vašoj tašni i vašim džepovima; uskraćivanjem sna; uništavanjem vaše imovine i stvari koje su vama važne; prijetnjama samoubistvom; ignorisanjem i zapostavljanjem vas kao ličnosti (jer cilj nasilnika je da vas slomi kao ličnost i da vam utjera strah u kosti do vašeg uništenja, tako da na kraju vi mislite da ste lude),  itd.

Ekonomsko nasilje može da se posmatra kao vid psihičkog nasilja. To su situacije kada žena treba da se pravda muškarcu za svaku marku koju je potrošila, i onda kada jeste i kada nije u radnom odnosu. Takođe, i zahtjev da žena napusti radno mesto ili pokušaj žene da se zaposli i ekonomski osamostali spada u ekonomsko nasilje. Konačno, sva imovina se vodi na muškarca i vi ne raspolažete ničim.

Prema riječima Samira Šabić, šefa odjela kriminalističke policije u Bosanskoj Krupi, na Općini Bosanska Krupa  2009. godini je bilo 20 prijavljenih slučajeva porodičnog nasilja, u 2010. godini 22, u 2011. godini 16, a u 2012. godini nema prijavljenih slučajeva. Zaštitne mjere koje propisuje Zakon FBiH su: udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora, zabrane približavanja žrtvi nasilja, osiguranje zaštite žrtve nasilja, zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, obaveza psihosocijalnog tretmana, te obavezno liječenje od ovisnosti.

U Bosni i Hercegovini, nasilje nad ženama nije rijetkost, a tek se prije nekoliko godina, zahvaljujući brojnim kampanjama protiv nasilja, počela rađati svijest da žene ne treba da trpe nasilje u porodici ili bilo gdje drugdje. Nasilje nad ženama je prepreka ka ostvarivanju jednakosti, napretka i mira u društvu, te je jako važno da cijela zajednica radi na suzbijanju rodno zasnovanog nasilja.

Enisa Bajrić