Komentari i osvrti (10)
Borba protiv proljetne alergije
Turizam nam je najčistija i najunosnija budućnost
Različitost kao blago društva-uz Svjetski dan Roma
Ravnopravnost žena i muškaraca temeljno je pravo i zajedničko načelo u Europskoj uniji, uspostavljeno Ugovorom o Europskoj uniji i Poveljom temeljnih prava. EU je, donošenjem pravnih propisa o jednakom postupanju prema ženama i muškarcima i integracijom rodne dimenzije u europske politike i instrumente za njihovo ostvarivanje, pridonijela unapređenju položaja žena te poboljšanju uvjeta života podjednako i za žene i za muškarce.
Prava žena su ljudska prava - prava, koja se odnose i na žene i to po osnovu jednostavne činjenice da su i one ljudska bića. To na prvi pogled izgleda sasvim logično. Ali zbog čega je onda u ljudskim pravima potreban poseban odjeljak "prava žena"? Zar nacionalni zakoni i već internacionalno etablirana Konvencija o ljudskim pravima ne važe jadnako za sve, za žene jednako kao i za muškarce?
Žene u Bosni i Hercegovini su imale i sada imaju glavnu ulogu u razvoju svjesnosti o važnosti zalaganja za poštivanje ljudskih prava i građanskih sloboda. One se trude da prevladaju nemoć oko svakodnevnih ženskih problema – nasilja, silovanja, siromaštva, nezaposlenosti, obrazovanja, s ciljem postizanja političke moći u rješavanju različitih oblika nejednakosti. Projektni koordinator Udruženja Vesta iz Tuzle i predstavnik Neformalne mreže KRIK za prava žena i djece u BiH Alem Sinanović i ravopravnosti spolova kaže:
„Živimo u tradicionalnom društvu, s toga je važno da se borimo za ravnopravnost spolova u BiH. Ja želim da budemo svi ravnopravni i radim u nevladinom sektoru i većinom se bavim svim tim pitanjima koje imaju ravnopravnost spolova. Stvarno je neravnopravan položaj između muškarca i žena. Žene nisu zastupljene u politici, u procesima odlučivanja.“
Neformalna mreža KRIK se izmeđuostalog bori i za prava porodilja.
„U deset kantona, koliko ih ima u Federaciji, deset je različitih naknada za porodilje.“-kazao je Alem Sinanović. „U nekim kantonima te naknade se nikako ne isplaćuju. Trenutno je u izradi prednacrt zakon o izmjenama i dopunama zakona o porodici sa djecom. Ako bude volje naših političara, možemo očekivati uspostavljanje izjednačenih naknada za majke porodilje.“
Uprkos pravnoj strukturi jednakosti ljudskih prava, ona se u praksi ne primjenjuje uvijek jednako. Čak i unutar okvira ljudskih prava, kombinacija društvenih, ekonomskih, političkih interesa, tradicije i predrasuda vrlo često stavlja žene u drugorazredni ili status od „posebnog interesa“. Kako su problemi u društvu nastajali, rješenja su se pronalazila tako što su se mijenjali uloga i položaj žena u bosanskohercegovačkom društvu.
Učešće žena u ukupnom članstvu političkih stranaka kreće se od 30 do 40 posto, dok je njihovo učešće u tijelima stranke (glavni odbori i predsjedništvo) u rasponu od 20 do 40 posto. Iako političke stranke ne prisiljavaju nikoga na članstvo, i žene i muškarci smatraju da je članstvo u vodećoj stranci bilo gdje u zemlji najsigurniji način na koji je moguće steći i sačuvati posao u državnim preduzećima, a posebno pozicije u upravnim odborima profitabilnih, javnih kompanija. Članstvo u velikim, dobro finansiranim strankama, daje formalne prednosti, dok stranke često ne uzimaju u obzir osobe koje nisu stranački opredijeljene prilikom imenovanja na mnoge ključne pozicije u vlasti.
Ispred NVO Glas žene Bihać, obratila nam se Enisa Raković:
„Razlike među spolovima su vidljive kao prvo u platama i na radnim mjestima. Osim toga, patrijarhalni sistem je glavni krivac za tu neravnopravnost. S toga ženu treba izvući iz kuće kako bi prepoznala svoju ulogu u društvu. Žena mora da zna svoja prava, da se bori za njih i da ih uživa. Naša vizija jeste ljudska prava-put života. Podizanjem svijesti žene i edukacijom je moguće postići ravnopravnost. Mediji su veoma važan faktor na podizanju, posebno ženskih ljudskih prava. Žene treba da se uključe u donošenje društveno političkih odluka, u sve sfere života. Žene trebaju da izađu iz kuća, da se druže, da uče o svojim pravima i da koriste ta svoja prava.“
Svjesne vlastitih identiteta i pozicija, žene naglašavaju važnost obrazovanja i ekonomske nezavisnosti. Trendovi u obrazovanju su dokaz da se ukupna situacija kada je u pitanju obrazovanje žena u Bosni i Hercegovini poboljšala, ali žene i dalje imaju manji nivo obrazovanja od muškaraca.
Tri najvažnije prepreke za ostvarivanje ženskih ljudskih prava i integraciju roda u javne politike u Bosni i Hercegovini su: patrijarhalna kultura i tradicionalne predrasude, rodno nasilje, marginalizacija žena u javnim politikama.
U okviru zaštite i analize ljudskih prava, žene se, zbog kombinacije socijalnih, ekonomskih i političkih interesa zemlje i tradicionalnih predrasuda, stavljaju u podređen položaj, kao građani drugog reda ili osobe od „posebnog interesa“. I premda se čini da su mnogi zakoni i statistički podaci pozitivni ili barem neutralni u smislu ravnopravnosti spolova, dublja analiza dovodi do zaključka da žene u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu postigle pravi stupanj ravnopravnosti ni u jednoj oblasti života.
Enisa Bajrić
Uz 22.mart –Svjetski dan voda
Danas je svjetski dan voda. Voda je život građana i građanki općine Bosanska Krupa. To je potreba,resurs,lijek i ljepota svih sa obavezom da je ostavimo svoji potomcima. Ili kako pjesnik i pisac našeg grada reče da su ovi naši prostori Vodena republika- kao terapija duše za svjetlija jutra budućnosti ,ma šta ona nosila,a mi mogli, ili ne, na njene tokove utjecati.
Voda je osjetljiv prirodni resurs koji je neravnomjerno raspoređen na planetu Zemlji. Od svih oceana, mora, rijeka i jezera samo 1% otpada na pitku vodu, a svakom šestom stanovniku nije dostupna. Voda se prekomjerno troši, izložena je onečišćenju, te se najčešće tretira kao roba na tržištu. Je li voda zajedničko dobro ili je tržišna vrijednost, te tko ima pravo upravljanja vodom predmet je rasprava različitih interesnih grupa. Obilježavanjem Dana voda naglašava se da je voda opće dobro i osnovno pravo, namijenjeno svima, te se upozorava da vodu treba čuvati, zaštiti od onečišćenja i štedljivo koristiti.
Ovo je neodloživo pitanje razvoja čovječanstva i stvar ljudskog dostojanstva. Na ovaj Svjetski dan voda odlučimo se učiniti više da svi ljudi na Svijetu budu opskrbljeni čistom vodom. Učvrstimo ponovno našu obavezu prema boljem upravljanju svjetskim vodnim resursima koji su naša osnova opstanka i održivog razvitka u 21. stoljeću.
Opća skupština UN je rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22.mart svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugu temu. Da bi se još više istaknulo značenje brige o vodi, razdoblje od 2005. do 2015. proglašeno je desetljećem voda pod geslom „Voda za život“.
2012. godina je apostrofirala „Vodu koja nam osigurava hranu“. Na Zemlji živi oko sedam milijardi ljudi. Do 2050. ovoj populaciji pridružiće se još dvije milijarde. Statistike govore da svaki dan popijemo 2-4 litre vode,međutim većina vode koju pijemo je sastavni dio hrane koju jedemo. Da bi se proizveo jedan kilogram govedine potroši se i do 15 000 litara vode,a jedan kilogram pšenice „popije“ 1500 litara. Tako uz problem gladi u svijetu usko ide i problem manjka i nečuvanja postojećih vodnih resursa.
Uz današnji dan,od direktora Komunalnog poduzeća „10 jul“,gospodina Nijaza Tatarevića saznali smo :
„Općina Bosanska Krupa je općina veoma bogata vodnim resursima.Toliko da bi joj mnogi zavidjeli. Rijeke Una i Krušnica su prava prirodna blagodet,uz još mnogo neiskorištenih izvora.
Svi oni kao izvorišta vode imaju jedno zajedničko:i pored zakonskih obaveza nisu zaštićeni od zagađenja. Ljudska ruka i nekorektan um su učinili da već sada imamo tri izvorišta potpuno zagađena(Dobrović,Ljusina i Otoka) Njihova voda može koristiti samo ako tehnička. Ista sudbina čeka i izvorište Luke. Veliki broj drugih,kao što su Crno jezero,zatim Baštra i još veliki broj malih i velikih izvora su zbog sporosti ili neosjećajnosti prema njihovoj vrijednosti,prepušteni da ih dotakne nesavjesna ruka čovjeka.
Ipak alarmantan problem je glavno izvorište „ADE“.Iz njega se snabdjeva cjelokupna vodovodna mreža općine Bosanska Krupa. Komunalno poduzeće „10 juli“ je započelo zaštitu ovog izvorišta po utvrđenim standardima,međutim brojni problemi ne dozvoljavaju da se taj posao nastavi. Čak su neodgovorni uneredili table koje upozoravaju da se radi o posebnom području koje podrazumijeva posebne uzuse ponašanja. Praktično,to bi trebalo biti zaštićeno područje u kom se mora identificirati,kako je to gospodin Tatrević slikovito rekao i prelet ptice.
Nažalost,i pored svih upozorenja,na ovom dijelu još uvijek ima brojnih primjera koji govore da se na tom području,na brojnim malim poljoprivrednim parcelama koriste hemijska sredstva u uzgoju proizvoda,ali mnogo drugih nepravilnosti. Rekli bi, da na izvorištu“Luke“ gori crveno svjetlo. Šta bi se dogodilo da analize pokažu onečišćenje vode za piće ne treba ni govoriti. Još uvijek,svakodnevne analize govore da pijemo zdravstveno ispravnu vodu.
Komunalno poduzeće,sve ono što je u njegovoj nadležnosti pokušava vezati za čuvanje vode i njene čistoće. Uskoro će,po izgradnji vodovoda za područje Jezerskog i sela Podgrmeča,i još nekim manjih vodovoda koji će biti uvezani u jedinstvenu bosanskokrupsku vodovodnu mrežu,biti pokriveno oko 95 % općine. Znači to da će na tolikom prostoru stanovnici piti kontroliranu vodu.
U toku je realizacija projekta sistemske odvodnje otpadnih voda sa prečišćavanjem koja bi do 2017. godine trebala obuhvatiti područje cijele općine. Očekuje se i konačno instaliranje regionalne deponije i suvremeni način odlaganja otpada kroz selektiranje i reciklažu,poslije kojeg će se sanirati i sve manje deponije na području općine,a posebno one velike Krivodol i Vranjska.
I za kraj.Samo jedan podatak.
Kapacitet izvorišta „Ade“ trenutno je 250 litara u sekundi. Koristi se svega 65 litara. Kada se uvežu u mrežu vodovodi u izgradnji, preostaće još ogromna količina vode koja se može prodati,odnosno ekonomski iskoristiti za sveukupni razvoj općine.
Uz čestitke za Svjetski dan voda i poruka:razmislimo,čuvajmo,podstaknimo aktivnosti na zaštiti izvorišta,posebno izvorišta „Ade“.
Živi i zdravi bili i čistu Unu i Krušnicu pili.
“Vodu treba prihvatiti i osjećati kao najljepšu bajku i u skladu sa time prema njoj se i ophoditi”.(Andrić)
“Ono što je rijetko, skupo je. Voda kao najvažnija stvar na svijetu, naprotiv, nema cijenu” (Platon, 427-347 p.n.e.)
Dževada Štancl
Djeca oboljela od raka u BiH
Prema podacima Svjetske konfederacije roditelja djece oboljele od malignih oboljenja, svake godine širom svijeta od raka oboli 175.000 djece. Procent izlječenja mališana oboljelih od malignih oboljenja je dostigao 80 posto, a smrtnost djece je zabilježena u 10,6 posto slučajeva.
U posljednje vrijeme primjetan je blagi porast oboljele djece od karcinoma koja se liječe na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike u Sarajevu. Godišnje, u prosjeku, na ovom odjeljenju se liječi od 40 do 55 mališana iz svih krajeva BiH, uz napomenu da se na ovom odjeljenju liječe djeca od momenta rođenja pa do punih 14 godina.
Udruženje Srce za djecu koja boluju od raka u BiH već godinama pomažu oboljeloj djeci kao i njihovim roditeljima.
„Udruženje je osnovano 2003. godine i želimo da pomognemo kako roditeljima, tako i djeci koja se liječe na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike u Sarajevu.“-kazala je sekretarica Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka BiH, Jasna Pašić. „Nažalost primijetan je porast djece oboljele od malignih oboljenja i to u prosjeku godišnje između 55 i 60 djece. Medicina nije još dokazala koji je uzrok povećanja i uopće uzrok nastanka malignih oboljenja. Trenutno radimo na projektu izgradnja roditeljske kuće za djecu oboljelu od raka. Kuća bi se napravila u blizini Pedijatrijske klinike, kako bi u njoj boravili roditelji djece, ne samo majka, nego i otac.“
Ako želite pomoći izgradnji roditeljske kuće, pozivom na broj 090 / 292 - 014 donirate 3KM.
Rak kod djece je drugi vodeći uzrok smrti djece u zemljama razvoja. Najčešća maligna oboljenja odnosno vrsta raka u Evropi i Americi uopće jeste Akutna limfoblastna leukemija. Najčešća maligna oboljenja kod djece koja se liječe na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike u Sarajevu su leukemije, tumori mozga, limphomi, solidni tumori na svim organima.
Ajdin Jusić, sedmogodišnji dječak već više od dvije godine se bori sa karcinomom koji je zahvatio vrat i okolno područje. Nakon operativnog zahvata, kemoterapije i zračenja, ponovo mu se javio problem sa limfnim čvorovima. Osim toga, Ajdin ima problema sa mliječnim zubićima, koji su krajnje stradali, a koje je potrebno ukloniti u što skorije vrijeme. To svakako iziskuje veliki rizik, ali i još veća financijska sredstva, koje njegovi nezaposleni roditelji nisu u mogućnosti da obezbijede.
„Ajdin boluje od karcinoma limfnih žlijezda, vrata, grudnog koša i slezene već dvije pune godine.“-kazala je Ajdinova majka Indira Jusić. „ Ajdin je prvo liječenje započeo u Bihaću, odakle je poslan za Tuzlu, gdje mu je otkriven karcinom. U Sarajevu je imao šest blokova kemoterapija i devetnaest blokova zračenja. I dalje se liječi u Sarajevu. Problem koji se dodatno javio jeste Ajdinovi zubići koji su pokvareni i koje je potrebno izvaditi. U Krupi, niko ne smije da ih vadi zbog dijagnoze koju Ajdin ima, pa smo upućeni u Tuzlu ili u Zenicu. Za to je potrebno 500 KM, ali invalidnina od 247 KM koju muž prima nije dovoljna za to.“
Zahvaljujući dobroj dijagnostici i primjeni jako agresivnih protokola liječenja (terapija), procent izlječenja na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike u Sarajevu je dostigao 80 posto, što je i svjetska statistika, a smrtnost djece je zabilježena u 10,6 posto slučajeva.
Statistike pokazuju da je od 1997. godine pa do kraja 2011. godine broj uspješno izliječene djece od malignih oboljenja iznosio 400.
U sklopu Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka u BiH, rade dva psihologa, koji svakodnevno prolaze psihološke tretmane kako sa djecom, tako i sa njihovim roditeljima.
Iako je procent izlječenja veliki, ipak se neki pacijenti sa Hematoonkološkog odjela Pedijatrijske klinike u Sarajevu moraju izmjestiti na liječenje van granica BiH, na transplantaciju koštane srži i druge operativne zahvate koje nije moguće realizirati u BiH.
Djeca se izmještaju u Hrvatsku, Njemačku, Italiju, Austriju, a troškove liječenja pokriva Federalni Fond solidarnosti.
U narednom periodu prioritet je izgraditi Roditeljsku kuću za smještaj oboljele djece i njihovih roditelja, kako bi olakšali i djeci i roditeljima.
Enisa Bajrić
